(Hej… hej… čujete li me?)
Dobrodošli na najveće kazalište Hrvatske…
javni električni punjač!
Gdje se ljudi pretvaraju u likove iz starih komedija,
a postotak raste sporije od redova ispred pekare u subotu ujutro.
Sjednite, uzmite kavu… počinje predstava!
Prvi izlazi Frantić Cord-Wrestler,
kabeli mu se omotali k’o špageti oko vrata,
povuče lijevo, povuče desno,
“Ajme majko, ovo je borba za život i smrt!”
Znoji se, psujući tiho,
dok baterija ide s 12 na 13 posto. Iza njega Stoički filozof,
ruke u džepu, pogled negdje u svemir,
“Brate, postotak je samo broj…
vrijeme je iluzija, a kabel je karma.”
Stoji nepomično, k’o da čeka prosvjetljenje,
a auto mu lagano trepće zeleno.
Na punjaču, na punjaču,
svatko svoju dramu igra,
postotak puže, život ide dalje…
hej, hej!
Dolazi Brzi tip s telefonom u ruci,
osvježava aplikaciju svake tri sekunde,
“47… 48… ajde beži veće,
ja imam sastanak, a ovo je genocid!”
Trči oko auta, gleda sat,
već planira bježanje na benzinsku. Pa Stručnjak s naočalama,
objašnjava svima oko sebe:
“Vidiš, ovo je DC, ne AC,
treba ti RFID, app i molitva…
inače ćeš stajat’ do Božića, brate!”
Svi ga gledaju k’o da je došao s Marsa.
Na punjaču, na punjaču,
svatko svoju dramu igra,
postotak puže, život ide dalje…
hej, hej!
Kupovni tip ostavlja auto i nestaje,
ide u dućan, kupi kruh, pivo i čokoladu,
vrati se nakon dvadeset minuta –
auto još na 31 posto.
“Ma boli me, barem sam nešto napravio,
a ne k’o vi što se derete na kabel!” Tu je i Eco-warrior s majicom “Save the planet”,
drži govor svima u redu:
“Ljudi, ovo je budućnost!
Nemojte se žaliti, benzinci truju djecu!”
Dok mu auto puni… i on gleda u mobitel.
Na punjaču, na punjaču,
svatko svoju dramu igra,
postotak puže, život ide dalje…
hej, hej!
Stari tip s kamping stolicom,
sjedi, čita novine, jede sendvič,
“Bolje ovo nego red na pumpi ‘92.
Tamo si ček’o satima i još platio!”
Smije se tiho, k’o da je pronašao mir. A onda par – muž i žena,
ona: “Rekla sam ti da napuniš jučer!”
on: “Ma bit će, bit će… eto vidiš, ide!”
Svađaju se tiše od šapata,
dok postotak ide s 55 na 56.
Na punjaču, na punjaču,
svatko svoju dramu igra,
postotak puže, život ide dalje…
hej, hej!
Na kraju dolazi Tihi tip,
ništa ne govori, samo stoji,
gleda u daljinu, k’o da je sve već vidio.
Kad dođe 100 – sjeda u auto,
kren’e bez riječi, bez mahanja,
kao da je cijeli život ček’o baš ovaj trenutak. A mi ostali… još uvijek tu,
gledamo kako se postoci penju,
smijemo se, psujemo, filozofiramo…
jer na punjaču se vidi tko si stvarno.
(Hej… hej… lagano)
I tako se završava večernja predstava…
kabeli se odmotavaju, auti odlaze,
a novi likovi već dolaze u red.
Zapamtite, brate:
nije bitno koliko posto imaš…
bitno je kako čekaš.
Na punjaču… na punjaču…
doviđenja do sljedećeg punjenja…
hej!
