DRŽAVA JE PRVA POČELA
Prva si počela,
prva si dizala,
gorivo, struju, vodu, sve.
Pa si se čudila,
prstom pokazala:
„Poduzetnici, krivi ste!“
Ja sam ti rekao,
nisam porekao,
da moram dignut cijenu-dvije.
Jer kad mi poskupi
baš sve što plaćam ja,
od zraka račun ne pokrije se.
Državo, ti si prva počela,
prva si cijene dizala.
Struja gore, gorivo gore,
nameti svaki dan sve gore.
A sad bi htjela da ja stanem,
da cijenu istu desetljeće držim,
dok gledam troškove kako lete
i kroz prozor — BMW vozim.
Kažeš mi: „Pohlepa“,
kažeš: „Marža velika“,
a račun stig’o — novi rekord je.
Dobavljač poskupio,
prijevoz poskupio,
al’ moja cijena problem najveći je.
Nove tablice,
nove naljepnice,
nove uredbe — svaki mjesec dvije.
Ako zaradim — sramota,
ako propadnem — sloboda,
tržište će riješiti sve.
Državo, ti si prva počela,
prva si cijene dizala.
Struja gore, gorivo gore,
nameti svaki dan sve gore.
A sad bi htjela da ja stanem,
da cijenu istu desetljeće držim,
dok gledam troškove kako lete
i kroz prozor — BMW vozim.
Ne vozim ja BMW
jer sam digla euro-dva,
nego možda jer sam dvadeset godina
radila dok netko pravilnike štampa.
Kad poskupi barel — „tržište“.
Kad poskupi struja — „okolnosti“.
Kad ja dignem cijenu tri posto —
„Zaštitimo građane od pohlepe!“
Državo, ti si prva počela,
prva si cijene dizala.
Prva si račun povećala,
pa mene poslije prozivala.
Pa ako pitaš tko je počeo,
računi sve su rekli već:
ja samo pokušavam preživjeti —
a ti mi određuješ koliko smijem reć.