Tiho si došao, Zlatko Daliću…
U jesen ’17, kad je repka bila u mraku…
Neprimjetno si preuzeo kormilo,
bez buke i velikih riječi.
Samo rad, disciplina i vjera u dečke,
a onda si nas poveo u povijest, brate.
Kvalifikacije su bile borba, ali ti si znao –
Vatreni ne odustaju, nikad ne padaju.
Hvala ti Zlatko, za devet godina slave!
Za srebro u Rusiji, broncu u Kataru!
Za borbu u Ligi nacija, srebrnu medalju,
i ’26. kad si dečke digao da igraju kako spada!
Ti si naš trener, vođa i srce repke,
Hvala ti Zlatko… za sve što si dao Hrvatskoj!
U Rusiji ’18. svijet je stao,
finale protiv Francuske, ponos do neba.
Srebro je blistalo, a ti si stajao mirno,
kao da znaš – ovo je tek početak priče.
A onda Katar ’22., opet bronca,
opet si nas iznenadio, opet si nas uzdigao.
Hvala ti Zlatko, za devet godina slave!
Za srebro u Rusiji, broncu u Kataru!
Za borbu u Ligi nacija, srebrnu medalju,
i ’26. kad si dečke digao da igraju kako spada!
Ti si naš trener, vođa i srce repke,
Hvala ti Zlatko… za sve što si dao Hrvatskoj!
Liga nacija finale, borba do posljednjeg daha,
srebro je naše, ponos nikad veći.
A onda ’26., borio si se svim srcem,
da naši dečki igraju kako treba, s ponosom i srcem.
Iako je put završio u osmini finala,
svaki Hrvat zna – ti si nam dao najljepše godine.
Devet godina… najduže, najuspješnije,
od tihog dolaska do svjetske slave.
Motivirao si nas, ujedinio cijelu zemlju,
Zlatko Dalić… ti si legenda Vatrenih!
Nije bitan kraj… bitna je priča koju si napisao,
i srca koja si zapalio zauvijek…
Hvala ti Zlatko, za devet godina slave!
Za srebro u Rusiji, broncu u Kataru!
Za borbu u Ligi nacija, srebrnu medalju,
i ’26. kad si dečke digao da igraju kako spada!
Ti si naš trener, vođa i srce repke,
Hvala ti Zlatko… HVALA TI ZLATKO!
Za sve što si dao… Hvala ti…
Tiho si došao…
a zauvijek ćeš ostati…
Hvala ti, Zlatko…
